U smiraj dana 22.02.2022. sve nas je šokirala vijest o smrti naše drage članice, utemeljiteljice i osnivačice Društva geštalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, ali i jedne od utemeljitelja Geštalt terapije u Hrvatskoj, naše drage Jasenke Pregrad.
Bila je velika čast poznavati Jasenku, surađivati s njom, učiti od nje, a ponajviše jednostavno biti s njom, upijajući njenu jasnoću i britkost, njen pogled na život, na psihoterapiju, diveći se njenoj dubokoj humanosti, ljudskosti.
Jasenka, HVALA TI!
U ime Upravnog odbora DGIPH, izražavamo sućut Jasenkinoj obitelji, svima nama članovima DGIPH koji smo je voljeli, i svima drugima kojima je Jasenka obilježila život (a takvih je jako puno).
Ivan Vračić
Član Upravnog odbora DGIPH
Ovdje prenosimo i objavu s Facebook-a HOME koje su o Jasenki napisale njene najbliže suradnice, njene Homice:
https://www.facebook.com/Gestalt-centar-Homa-324194017718954/?ref=page_internal
Jasenka je uvijek voljela da se stvari nazivaju pravim imenom i jako bi je živciralo da danas napišemo da nas je napustila. Više bi voljela da kažemo da je umrla unatoč tome što je imala najbolju namjeru da poživi. Da se nju pitalo, ne bi nas napustila nikad. Voljela bi da je ostala i dalje nas poučavala, podržavala, tjerala da rastemo, preuzimamo odgovornost, konfrontirala nas, tješila, vjerovala da možemo oslonjeni na vlastite snage… Naučila nas je i tugovanju i kako je ono sastavni dio ljubavi i života. Dijelimo svoju tugu sa svima vama čiji su životi bili dotaknuti njezinim.
Kao i ono što je Jasenka sama napisala o sebi na webu Home:
http://www.gestaltcentarhoma.hr/jasenka.html
Rođena sam u Splitu, pored mora koje, premda je veliko i moćno, suradljivo (gotovo konfluentno) mijenja boju usklađujući se s nebom, a ljudi su uvijek u pravu, izgovaraju apsolutne istine (naročito o drugima), vole kontrolu i ne trpe razlikovanje. Studiranje psihologije u Zagrebu donijelo mi je veću nevidljivost i mogućnost življenja u skladu sa sobom. Dvogodišnja postdiplomska edukacija u SAD-u proširila mi je stručne, socijalne i kulturne vidike.
Nešto manje od 20 godina posla školskog psihologa u II. gimnaziji naučilo me mnogo o ljudima i životu i natjeralo na daljnje učenje, jer se pokazalo da ono što znam nije lako primjenjivo u praksi i radu s pojedincima. Tadašnja edukacija iz Behaviour terapije dala mi je korisne alate, nedostajalo mi je razumijevanje ljudi „iznutra“. Susret s Gestaltom pokazao mi je tu treću dimenziju, ali i pravo na subjektivnu istinu i razlikovanje od drugih, pravo na osobni izbor, mogućnost da budem plava i kad je nebo olovno ili siva i teška kad je nebo žarko. Pokazao mi je put do sebe kroz sve slojeve luka. Svoju (ipak) kapulu počela sam ljuštiti 1981. i to još uvijek radim.
Kako u Gestaltu put do sebe ne isključuje put ka drugima, tako sam na tom svom putu bila aktivna u Hrvatskom psihološkom društvu, Savezu psihoterapijskih udruga Hrvatske, među osnivačima Društva gestalt i integrativnih terapeuta Hrvatske, prije toga među organizatorima prve cjelovite Gestalt edukacije u Hrvatskoj pod IGW-om, programski sam osmislila konferenciju Psihologija, mediji, etika, a podosta toga sam i pisala u knjigama, časopisima i govorila u medijima.
Takvu, sklonu aktivizmu, rat me učinio stručnjakom za stres, traumu i oporavak i priskrbio mi 4 godine radnog iskustva u nevladinom sektoru u Društvu za psihološku pomoć. Iz trogodišnjeg iskustva ravnanja srednjom školom naučila sam dvije stvari – da se može upravljati na dobrobit svih poštujući Gestalt principe i da upravljanje nije ono čime se želim baviti.
Dala sam svima otkaz i konačno stala na svoje noge 2000. godine. Otada imam i službeno svoju privatnu terapijsku praksu, surađujem s mnogima na NGO i GO sceni, držim seminare diljem domovine i šire, nastavu na poslijediplomskim studijima, timske i razvojne supervizije. Dvije aktivnosti su mi posebno drage i važne – vođenje edukacija iz Gestalt terapije (od 1999. pod okriljem IGW-a, a sada u Gestalt centru Homa – ukupno 8 grupa/generacija) i autorstvo i vođenje UNICEF-ovog programa Stop nasilju među djecom (kojim smo dosegli više od 300 škola i 150.000 učenika) jer omogućavaju proces promjene.
U ljuštenju moje kapule i otkrivanju sebe posebno mjesto su, naravno, imali i moj muž, djeca, a sad već i unuk.